Gdje si bona...
Prije dvadeset godina sam bio na koncertu Leonarda Cohena u Americi, a evo za koji dan cu ponovo slusati majstora u Go:teborgu.
Te julske noci 1988 sam bio sam, zapravo bolje reci usamljen, u nepoznatom gradu New Yorku.
Usao sam u Carnegie Hall , zakasnivsi desetak minuta, a on je vec svirao “Dance me to the end of love “. Imao sam lose mjesto u nekom cudnom uglu dvorane iz kojeg se nista nije vidjelo pa sam stao, naslonivsi se na zid, pored jedne djevojke plave kose ciji sam lijepi profil, osvijetljen samo naradzastim svjetlom sa pozornice, samo letimicno primijetio.
Majstor je svirao i pjevao svojim baritonom tako da se cinilo da zidovi vibriraju.
Slucajno sam, njisuci se u ritmu pjesme, mislim da je to bila ona Sisters of Mercy, vanjskim dijelom sake dodirnuo ruku djevojke koja je stajala pored mene. Ona nije pomjerila ruku tako da smo ostali u tom slucajnom, nenamjernom dodiru, a sto je koncert vise odmicao dodir je presao u stisak ruku i njihanje u zajednickom ritmu.
Ne sjecam se svih pjesama koje je tu noc svirao ali znam da sam je poljubio u kosu dok je Cohen pjevao ”Chelsea hotel” , a da mi je ona naslonila glavu na rame dok smo svi zajedno u horu pjevali "Suzanne". Izasli smo u julsku toplu noc ispraceni pjesmom “I'm Your Man “
Na stepenistu mi je rekla da se zove Annika ,da sutra putuje u Svedsku i da je otac ceka pred izlazom.
12 augusta cu na koncertu u Göteborgu , kada majstor zapjeva onu ”I am your man” , ustati sa sjedista, proci izmedju redova,nasloniti se na zid i cekati je. Ko zna.
